Svi putevi vode u Hrvatsku (ili ne?)

Da nešto nije u redu postalo mi je jasno kad sam se skinuo sa autoputa kod Žute lokve i preko Senja po Jadranskoj magistrali nastavio voziti prema Prizni, trajektnom pristaništu prema otoku Pagu. Nije me prestigao ni jedan auto, niti sam naletio na kakvu kolonu ili pretekao koga, jer nikog nije bilo na cesti. Kad sam stigao u Priznu, kupio kartu za trajekt (po novoj, naravno, višoj cijeni), čekao sam ukrcaj na trajekt. Pred polazak, ukrcalo se 8 (slovima: osam) automobila na trajekt za otok Pag, a bila je sredina mjeseca srpnja, 19:30 sati. A još u podne na dnevniku su govorili o brojnim turistima!
Dobro, ima to i dobrih strana, neću imati problema s parkiranjem
I stignemo moja kćer i ja na odredište, selo Zubovići na otoku Pagu. Pametno sam se oženio, uzeo ženu s mora da imam gdje odlaziti na ljetovanje - ja sam valjda jedina osoba koja ide na godišnji bez novaca i s praznim prtljažnikom, a vraćam se s mora punog novčanika i punog prtljažnika. Barem je tako bilo do ove godine! Jer, moj tast (kojeg kao i moja djeca zovem Dide) ima grožđe kardinal, kojeg sam običavao prodavati na tržnici u Gajcu, sav prihod je išao meni (čitaj: mojoj obitelji), hodao bih u ribolov, pa kad se zalomila koja dobra orada prodao bih je ugostiteljima, a navečer sam znao i pomagati u konobi kod ženine rodbine, pa je i tu kapnulo novaca. I onda bih, nakon povratka kući, platio zaostale račune, vratio dugove i bio sretan kako sam se financijski stabilizirao. E da, tako je bilo do ove godine.
Konobarenje ove godine otpada, prošle godine sam imao srčani pa sam na bolovanju, na more sam i došao u prvom redu da plivam i da šetam, ostaje grožđe i ribolov.
Priča mi Dide da je grožđe slabo ove godine, no bit će barem nešto malo, uhvatit ću barem 1000 kn. I odosmo mi pogledat vinograd, a kad tamo Slovenci si sami beru grožđe, još kaže djevojčica mami da smo i mi došli nabrat grožđe gdje si oni beru Ajde, uhvatit ću barem 500 kn.
Kaže Dide da mu sutra pomognem dignuti vrše, na što veselo pristajem. I zaputimo se sutradan mi dignuti vrše, kad vidi vraga, upravo ih digli Slovenci, vele, slabo ribe ove godine!
Ti Slovenci su baš čudni ljudi, dolaze iz one male zemlje Slovenije, pa valjda pate od klaustrofobije, i čim izađu iz Slovenije, kao da ste pustili psa sa lanca. Evo na primjer, jučer mi TV slučajno ostao na jednom slovenskom programu, emitiraju Novice, a ono pola vijesti "iz hrvaškega" - tako su mali da nemaju niti dovoljno vijesti iz Slovenije pa popunjavaju vijestima iz Hrvatske, i tako se tu osjećaju ( i ponašaju) kao doma!
Morali bi se u turističkoj propagandi ipak više okrenuti drugim zemljama, poznato je da najviše troše Rusi i Englezi. Da nam je dovesti više Engleza, sve pivovare bi odlično poslovale, dapače, trebalo bi otvoriti i nove, a to su odmah nova radna mjesta. Sve bolji gosti su i Česi I Poljaci, prošla su ona vremena kad je jedna češka obitelj u restoranu naručila bocu mineralne, danas su oni dobri potrošači.
No to naša Vlada vjerojatno već zna, iako mi se čini da je Linić jedini ministar koji radi. Da nema Milanovića koji ga koči zbog HNS-a, i naravno, HNS-a, Linić bi već puno toga riješio. Recite Vi što hoćete, ali Linić zaista pokušava napraviti nešto, a ne samo prodavati prazne priče. Ne boji se niti protiv banaka niti protiv Todorića, no ostali ministri ga sputavaju. Nikad u životu nisam glasao za HDZ, i danas mi je ta stranka sinonim za korupciju i na dnu mi je svih stranaka, no ozbiljno joj se približava HNS, takav nepotizam nije viđen niti u komunizmu! Koliko još generacija treba da se pojave novi političari, jer ovi se neće maknuti dok ne umru, a njihova djeca su opet odgojena po njima, znači nema spasa. Mala svjetlost se pojavila sa Laburistima, no izgleda da i oni znaju što neće, ali ne znaju što hoće, iliti, imaju primjedbu i kritiku na sve, ali nikakav prijedlog za nešto!
No dosta u ovom blogu, slijedi nagradno pitanje: Nabroji po čemu su sve slični Bandić, Mamić i Kerum?