Čuli ste za tu izreku, zar ne?
Mlađoj kćeri je u ponedjeljak započeo srednjoškolski život, postala je učenica prvog razreda Srednje medicinske škole u Varaždinu! Otišla je malo plaha (iako to neće priznati), a kad se vratila, bila je uzbuđena do daske. Te se već skompala s ovima i ovima, sjedila bu s tim i tom, ovaj nastavnik joj cool, ova je neka rospija, pozvala je ovu grupu da ide s njima da se upoznaju, cura s kojom bude sjedila je tak super, al´ na B vježbama bu sedila s ovim tipom, i to je ona njemu rekla da bude sjedil s njom.
Čitav dan smo slušali sve zgode i nezgode, pa se opet sjetila nekog detalja, pa je onda tu zgodu morala ispričati još jednom da uključi i taj detalj, i tako, sva oduševljena. Dobila je i zadaću iz latinskog, do sada nikad nije imala nikakve veze s latinskim, i onako važno govori kako ide raditi zadaću iz latinskog, pa nije to mala stvar
Pa smo se žena i ja prisjetili našeg prvog srednjoškolskog dana, ona je putovala do srednje škole autobusom 33 km u jednom smjeru, meni je do srednje škole bilo 100 m. Ona je upisala onu jedinu koju je mogla, ja sam mogao birati između 3 u svom mjestu i još 5 ako bih putovao 15 km u jednom smjeru. I zato je meni isto bio uzbudljiv početak srednjoškolskog života jer sam upisao što sam htio, žena je upisala što je morala.
Starijoj za 3 tjedna počinje faks, ovo joj je prva godina. Pa je trebalo naći stan, za što je bio zadužen neslužbeni zet. On je taman završio faks i imao sreće da se odmah i zaposli u struci (velim ja, informatika čini čuda
).
I to je izgledalo ovako, on radi do 17h, i onda je morao ići u obilazak
stanova, slikati ih i slati mojoj kćeri fotke da vidi. Nije mu baš bilo
lako, ali tko mu je kriv da je našao moju kćer za curu
No da ne ispadne da ona nije radila ništa, doma nam je pustošila
kuhinjske ormariće, vitrine u dnevnoj sobi, pakirajući lonce, zdjele,
beštek, čaše, šalice, peglu, fen i još milijun stvari koje budu njoj
trebale u Zagrebu. Kćeri, ajd nam ostavi bar nešto, pa ne radiš ovrhu
I u petak je otišla pogledati jedan stan koji im se svidio, odmah do njezinog faksa, prihvatljiva cijena i režije, a gazdarica ju je oduševila, pogotovo kad ih je upitala:"A znaju vaši roditelji da bute vas dvoje skupa?"
A gazdaričin muž Međimurec, odmah su imali prednost pred ostalima tragačima slobodnog stana s prihvatljivom cijenom
Pa smo onda još cijelu subotu slušali tko je kaj rekel. E da, boji se
moja kćer pasa, a gazdarica ima zlatnog retrivera! Nekako imam dojam da
će mi se kćer riješiti tog straha
Ja sam u vrijeme studiranja i rada u Zagrebu promijenio 2 gazdarice, obje su bile zaista dobre žene, nadam se da mi je i kćer dobila takvu
I tako mi obje kćeri započinju nova poglavlja u svojim životima, započinju ih vedro i sa osmijehom, držim im fige da tako bude i sa onim poglavljima koja dolaze poslije!
Nema komentara:
Objavi komentar