petak, 29. studenoga 2013.

Hrvatski cirkus - trenutno aktualne teme






POGLED U BUDUĆNOST

Godina je 2059. Objavljujemo pregled najnovijih vijesti

Vijesti iz svijeta:

- Robot na Marsu je napravio prvu bespravnu gradnju, te podnio zahtjev za
legalizaciju svemirskom centru u Houstonu.
- 3D printer je isprintao prvo turističko naselje na obali Španjolske.
- Japanci pustili u masovnu proizvodnju prve kućne uređaje za teleportaciju.
- Švabe proizvele prvog levitirajućeg golfa.

Vijesti iz Hrvatske:

- isplaćena prva redovita plaća
- snimljena prva humoristična serija na koju se nasmijalo više od petero ljudi
- umro posljednji sudionik NOB-a
- uzvik “A gdjes ti bio 91-e, pi*ka ti materina” ušao u Ustav
- nestalo dijelova za golfa dvojku
- otplaćen prvi stambeni kredit podignut još davne 2009. godine
- u EU ostali samo Hrvatska i BiH
- otpao posljednji komad plafona s KBC-a u Splitu
- u HAC-u zaposlen prvi čovjek bez rođačke veze
- Čačić probio zvučni zid na autocesti kod Slavonskog Broda
- putnički vlakovi prestali iskakati te uredno voze po tračnicama
- indijskim matematičarima dano da nam izračunaju dug države
- Karamarko se prvi put nasmijao
- u muzeju Mimara izloženo klasje pšenice, a izložba nosi naziv
‘Ovo se nekad sadilo u Slavoniji’… U drugoj prostoriji izložen je neki kombajn,
muzejski djelatnici bi ispod njega okačili opisni tekst, ali ne znaju za
što se kombajn koristio.
- Hrvat kandidiran za Nobelovu nagradu iz kemije – s 10 kuna iskemijao
ručak za svoju četveročlanu obitelj… Još mu i ostalo četiri kune!
- trajekte linije spustile cijene, iz Splita za Hvar odsad za nešto
manje od 9.000 kuna
- MORH kupio još 10 vojnih aviona MIG-21, no ljuti se na isporučitelja jer nije
poslao kurble pa ih nemamo čim upaliti
- održan masovni prosvjed u Hrvatskoj, preko dva milijuna ljudi se okupilo
kako bi izrazilo svoje nezadovoljstvo životnim standardom i to na Fejzbuk stranici
‘ŽELIM BOLJI ŽIVOT’. Oštro se komentira i ima puno lajkova. MUP je izjavio da je
prosvjed prošao mirno i bez većih izgreda.





Lete otac i sin vampiri. Kaže otac sinu:"Sada ćemo da sletimo u jedno selo,
pa ćemo da posisamo krv, ali izabraćemo samo nekoliko ljudi, pa u drugo,
pa opet posisamo malo krvi, pa u treće... Pita sin oca:"Što ne sletimo u jedno
selo i svima posisamo krv odjednom?"
"Sine pa mi nismo BANKARI, mi smo VAMPIRI!"

Kako ćemo?
Pitanje koje povezuje frizere, prostitutke i ljude bez ideja.

Samoubica
Što ih je više, to ih je manje.

Naučno-istraživački rad
Traženje knjiga po kući par dana pred ispit.

Depresija
Kada se više ne radujete ni tuđoj nesreći.

Harač
RTV pretplata koju plaćamo da gledamo Turke.

Čovjek uči dok je živ
Izreka koju su mnogi studenti pogrešno shvatili.

Raspad Jugoslavije
Događaj koji je omogućio mnogim pjevačima, glumcima i inim umjetnicima
da napokon postanu internacionalne zvijezde s međunarodnom karijerom.





1.Zakon mehaničarskih ruku:
Nakon što vam ruke postanu prljave od ulja ili bilo čega masnog,
zasvrbjeće vas nos ili uho.

2. Zakon radionice:
Šraf koji vam ispadne iz ruku otkotrljaće se na najnezgodnije mesto.

3. Zakon vjerovatnoće:
Mogućnost da vas neko gleda, proporcionalna je gluposti vašeg čina

4. Zakon telefona:
Kada dobijete pogrešan broj, linija nije zauzeta.

5. Zakon alibija:
Ako kažete šefu da kasnite na posao jer vam je pukla guma,
sljedećeg jutra će vam pući guma na autu.

6. Zakon varijacije:
Kada na putu pređete u drugu traku, automobili iz one u kojoj ste
bili, počeće brže da se kreću od one u kojoj se trenutno nalazite.

7. Zakon kupatila:
Kada je tijelo u potpunosti uronjeno u kadu, zazvoniće telefon (koji
nije pored vas).

8. Zakon bliskih susreta:
Mogućnost da ćete sresti nekog koga poznajete, povećava se kada ste u
društvu sa osobom s kojom ne želite da vas vide.

9. Zakon gremlina:
Kada pokazujete majstoru kako neki kućni aparat ne radi, aparat će
proraditi.

10. Zakon kave:
Onog trenutka kada sjednete da popijete tek skuvanu kafu, šef će
tražiti da uradite nešto što traje, sve dok se kava ne ohladi.

11. Zakon tepiha:
Vjerovatnoća da kriska kruha sa pekmezom padne na namazanu stranu je u
direkciji sa time koliko je tepih na podu čist, kao i sa njegovom cijenom.

12. Zakon logičkog argumenta:
Sve je moguće... ako ne znate o čemu pričate.

13. Zakon kupovine:
Kada pronađete neki artikal koji vam se zaista sviđa i nije skup,
prestanu da ga proizvode





Zagreb, nedavno, događaj iz javnog prijevoza...

Tramvaj broj 14, šesnaest sati poslije podne, špica, svi se vraćaju kući, ludnica.
Jedan od putnika koji udobno sjede je crnac, neodređenih godina.
Tramvaj staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe,
tu je i jedna baba i još nekoliko ljudi.

Crnac, vidjevši trudnu ženu, kaže:
- "Izvolite, sjednite." ljubazno joj, na solidnom hrvatskom, nudi mjesto i ustaje.

U tom trenutku tramvaj kreće, a ona baba, vidjevši u daljini slobodno mjesto,
jurnu na isto, odgurnu trudnu ženu i brzo uskoči u stolac, te napravi facu kao da
se ništa nije dogodilo! I sjedi ona tako, sva sretna što je osvojila mjesto za sjedenje,
kad joj taj isti crnac ljubazno priđe i reče:

- "Oprostite, ali ja sam ustupio mjesto ovoj gospođi jer je trudna i izgledala je umorno.
Mislim da se Vama ništa loše neće dogoditi ako još malo budete stajali,
a nju pustite da sjedne."

Na to baba odgovara:
- "Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovdje, u ovoj civiliziranoj zemlji
ustupa se mjesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!"

Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primjedba pa je lijepo i izrazito
ljubazno odgovorio staroj gospođi:
"Ne znam iz kojeg ste sela vi gospođo, ali u mom se selu takve stare i
zajedljive babe jedu za večeru!"

Kažu da je reakcija u tramvaju bila neopisiva...





Juče sam samo na minut ušao u pekaru da kupim kruh, kad ono
pandur kači kaznu ispod brisača. Ja mu kažem:
• Ej, skloni to!
On će:
• Ko vam je kriv što ste se pogrešno parkirali!
• Ali ušao sam samo na tren u pekaru!
• Ne zanima me, gospodine!
• Konju jedan!
• Za ovo dobijate još jednu kaznu zbog vrijeđanja službenog lica!
• Ma jedi govna!
• Evo još jedne!
• Ma j.bem ja tebi mater!
• Gospodine, neću se više raspravljati sa vama! Doviđenja!
Mislim da se pandur baš iznervirao, ali mene iskreno nije ni briga, ja
sam došao pješke u pekaru...   


IZVOR: eurosmijeh.blog.hr

četvrtak, 28. studenoga 2013.

Na mlađima svijet ostaje, ma iz koje obitelji bili



Približava se i taj referendum, na koji će se potrošiti 50 milijuna kuna. Zapravo, 50 milijuna kuna će se potrošiti baš na referendum, a tu su još i troškovi obiju strana za kampanju, koje su dobili od raznih sponzora. Strana PROTIV je objavila tko je sve donirao novac za kampanju, strana ZA nije i neće.
Zašto?
Vjerojatno po mom mišljenu zato jer su za stranu PROTIV novac dali uglavnom pojedinci koji se ne srame reći svoj stav, dok stranu ZA najvjerojatnije financira Crkva, ali želi ostati inkognito jer daje novac svojih vjernika koji jedva spajaju kraj s krajem, a svećenici, unatoč nastojanjima pape Franje, još uvijek su navikli živjeti raskošan život i uživati sav komfor.
Svećenici su mi inače, uz političare, najljigaviji licemjeri. Kako se to usuđujem reći? Lako, jer nam životna iskustva govore tako! Oni zagovaraju brak, a sami imaju vanbračne afere, zagovaraju da nema seksa prije braka, a sami imaju seksualne odnose, a nisu oženjeni! Govore protiv homoseksualaca, a upravo među njima je velik broj homoseksualaca. Zagovaraju djecu sa sretnom obitelji, a koliko svećenika tu djecu seksualno zlostavlja? Zagovaraju odricanje, žrtvovanje, skroman život, a odreda voze dobre automobile ne starije od par godina, odreda imaju više nego komforne župne  urede i kuće za stanovanje, i odreda su svi obdareni težinom od fine papice i dobre kapljice! Čast izuzecima koji zaista vjeruju i žive kršćanstvo!
I sad se daje silan novac da u Ustavu piše da je brak zajednica muškarca i žene. Nije bitno da li je taj brak sretan, ima li u njemu ljubavi, sloge, sreće i za odrasle i za djecu. Uopće nije bitno da li je jedna strana u tom braku alkoholičar, da li je zlostavljač, i da li druga strana živi u paklu, glavno je da za 50 milijuna piše zajednica muškarca i žene. Kako jadno i licemjerno! Bolje da bude referendum o strožim kaznama za zlostavljače u braku, da se tim zlostavljačima oduzmu roditeljska prava, a zlostavljanoj djeci omogući daljni koliko toliko normalan život izvan tog "svetog" braka u kojem ih se tuče i zlostavlja!
I molim lijepo, kako to samo brak utječe pozitivno na djecu? Moju majku je moj otac ostavio kad je išla u bolnicu da me rodi! I neka je, ionako nije bio odogovorna i uzorna osoba! Moj očuh me u braku s mojom majkom prebio kablom od usisavača, tjerao da jedem kompot sa poda kad mi se prevrnula posuda s kompotom jer sam instiktivno dignuo ruke kad me htio po tko zna koji put udariti. Ali glavno da je brak zajednica muškarca i žene, nije bitno kako je u tom braku! Tko šljivi djecu, organizatori referenduma tvrde da djeca mogu sretno odrastati samo u braku muškarca i žene! Neš' ti sreće kad ti dršćeš u kutu! Ljepše mi je bilo kad sam bio sam sa mamom, a kad je ušla u brak s muškarcem za me je počeo pakao!
A poznam djecu koja su živjela s jednim roditeljom, i bila sretna, jer su imali ljubav u obitelji!
Dragi organizatori referenduma, obitelj nije muškarac+žena+dijete, obitelj je SRETNI članovi te zajednice!
I iako ova Hrvatska ide k vragu, izlaza nema jer još nismo ni došli do tunela ni ušli u njega da bismo mogli vidjeti svijetlo na kraju tunela! Ali tješi činjenica da ima mladih koji ipak već sada vide svjetlo na kraju tunela i puni su optimizma. A taj optimizam mi je danas pokazao moj nećak rečenicom: "Ništa ti ne brini, u naredna dva mjeseca ćemo ti naći posao sigurno!" On ima 20 godina, ja 49, najgore godine za pronaći posao, pogotovo u današnjim uvjetima, no on mi  je danas zajedno sa mojim kćerkama prenio optimizam i vjeru u budućnost!

utorak, 26. studenoga 2013.

Veleizdaja, bonusi i budućnost


Pogledajmo prvo što kažu u Wikipediji o veleizdaji:
"Veleizdaja je teško kazneno djelo vjerolomstva prema vlastitoj državi, koje se smatra tipičnim političkim deliktom, usmjerenim protiv sigurnosti države.
Klasični i najpoznatiji primjeri veleizdaje su:
- sudjelovanje u ratu protiv svoje zemlje,
- pokušaj nasilnog rušenja svoje vlade,
- špijuniranje i odavanje državnih tajni,
- predaja tajnih dokumenta ili odavanje tajni svoje vojske, svojih državnih dužnosnika ili diplomata.
- odavanje podataka svoje obavještajne službe neprijateljskoj strani i stranim snagama,
- pokušaj ubojstva šefa države

Veleizdajnici su osobe koje čine izdaju u trenutku kada izdajnik ima obvezu biti odan svojoj državi. Tu obvezu mogu predstavljati razni čimbenici, kao što je državljanstvo, rad u diplomaciji, rad sa povjerljivim podacima,..."

Koji su najpoznatiji veleizdajnici u Hrvatskoj?
Vjerojatno svatko od vas ima svog kandidata, svoju verziju pojma veleizdaje, i svoj primjer za veleizdaju.
Ja nemam. Mislim, nemam samo jedan primjer!
I taj moj primjer se ne odnosi samo na sadašnju Hrvatsku, odnosi se na Hrvatsku otkako postoji samostalna Hrvatska.
Prisjetimo se zakletve saborskih zastupnika, evo citata iz nje:
"Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske."
Dakle oni se zaklinju da će se zauzimati za napredak Republike Hrvatske! A zašto onda, bez obzira koja stranka je na vlasti, a koja u oporbi, uvijek budu odbacivani amandmani na neki zakon koji je predložila oporba!? Nije uopće važno da li je taj amandman dobar, da li je neki prijedlog dobar, da li je neka sugestija dobra - čim dolazi iz oporbe automatski se odbacuje. Pa onda postavljam pitanje: odbacuju li se oni to automatski "za svekoliki napredak Republike Hrvatske"? Ne, odbacivanjem se sprječava napredak Republike Hrvatske, jer iako je dobar, iako bi mogao donijeti napredak, odbija se jer je iz oporbene stranke. To znači, vladajuća stranka svijesno odbacuje napredak Republike Hrvatske zbog svog ega jer to dolazi iz protivničkog tabora, u tom trenutku oni nisu odani svojoj domovini, a to je po definiciji veleizdaja!
I ti koji rade takvu veleizdaju, traže od mene da im vjerujem kako oni žele dobrobit Hrvatske, kako su oni uvijek spremni na suradnju, kako se oni zalažu za napredak svim silama! Lažu i gledaju nas u oči!

Svi oni, to sam već jednom rekao, morali bi prije sjedanja u bilo kakvu fotelju, raditi u tvornici na traci, na normi,  mjesec dana. Onda bi već mogli naslutiti o čemu to radnici pričaju, na što se to radnici žale. Nemam ništa protiv da si menadžeri isplaćuju bonuse, ali onda kad ih zasluže. Ne može si menadžer isplatiti bonus koji je veći od svih minimalaca njegovih radnika zajedno! Da bi si mogao isplatiti bonus, njegovi radnici moraju dobivati redovito isplaćenu plaću koja je za određen postotak veća od minimalca, sva davanja moraju biti redovito plaćena, proizvodnja mora biti u usponu, tržište mora biti osigurano, a omjer radnika i administracije daleko od 1:1! Nisu li SVI ti uvjeti ispunjeni, nema bonusa!
I još naravno, kažnjenici nek rade u proizvodnji, a ne da vrijeme provode u igranju golfa!

I tek onda ćemo imati budućnost!

petak, 22. studenoga 2013.

Razmjena linkova - Link Exchange



Razmjena linkova  je unija web stranica koja djeluje slično kao prsten web stranica .
Obično webmasteri registriraju svoje web stranice na nakom središnjem portalu , koji nudi  razmjenu , a zauzvrat dobivaju HTML kod koji umeću na svoje web stranice .
Za razliku od web prstena , gdje HTML kod jednostavno obuhvaća jednostavne kružne navigacijske linkove , u razmjeni  HTML koda za prikazivanje bannera , webmasteri moraju napraviti banner reklame za svoje vlastite web stranice .
Webmaster obično ima u tim središnjim portalima podatke , na osnovu informacija koje dobiva od web pretraživača, koliko puta je njegov banner prikazan na web stranicama drugih članova portala, a bodove za prikazivanje svog bannera dobiva prikazivanjem bannera drugih članova na svojim web stranicama. Obično je omjer u takvim razmjenama bannera  2:1 , što znači da za dva prikazivanja bannera drugih članova na svojim stranicama dobiva jedno  prikazivanje svog bannera na stranicama drugih članova. Tu se mora napomenuti da je važna veličina bannera, ne veličina u pixelima, jer svaki portal ima dimenzije koje razmjenjuje, obično je to 468x60 pixela, već koliko bajtova ima banner što utječe na to koliko je vremena potrebno za učitavanje bannera i koliko onda vremena treba da se banner prikaže na nekoj stranici. I animirani banneri traže duže vrijeme da se prikažu, pa nisu poželjni.

No razmjena bannera je važna kad njime želimo privući nekog surfera da posjeti našu web stranicu.
Razmjena linkova samo običnim HTML kodom je važna zbog SEO optimatizacije.  To je proces gdje ćete Vi vršiti razmjenu linkova vlastitih web stranica sa drugim vlasnicima web stranica, a u svrhu boljeg rangiranja vaših web stranica na tražilicama.
Ovaj proces je vrlo važna karika i razmjena linkova je proces koji nije samo proces koji možete odmah napraviti nego posao koji radite stalno i konstantno, a što više kvalitetnih linkova budete imali prema vama i vašim web stranicama tako će i vaše web stranice biti bolje rangirane na tražilicama.
U razmjeni linkova preporučeno je obratiti pažnju na:
- razmjenjujte linkove sa stranicama slične tematike
- važna je starost domene sa koje je vaša stranica linkana
- važan je izraz koji vodi kao link na vaše stranice
- važan je page rank PR stranice sa koje ste linkani
Što više drugih web stranica ima link na Vašu web stranicu, to će njezin Page Rank (PR) biti viši, i Vaša stranica prikazivanija među prvima u ponudi kao rezultat neke pretrage na tražilicama.

Razmjena linkova nije vezana samo uz razmjenu sa drugim vlasnicima web stranica nego je važno također da kod razmjene linkova koristite razne forume, social networks ili socijalne mreže, razne web direktorije s tematikom vaših stranica, razne blogove i razna druga mjesta gdje god možete izvršiti i postaviti link na vaše web stranice.

Zato i ja nudim razmjenu linkova, Vi postavite na svojoj stranici link na moju, a ja ću na svojoj postaviti link na Vašu stranicu. Moj link je http://paralelni-blog.blogspot.com/, a tekst: Dnevne misli, jumbo plakatiranje, kreativno pisanje, putovanja i odmori, web hosting, online posao
Kad stavite link na Vašu stranicu, pošaljite mi Vaš link i tekst preko ovog EMAIL-a , pa ću ja postaviti Vaš link u footer ove moje stranice, što znači da će biti vidljiv koju god stranicu mog bloga otvori neki posjetioc.

srijeda, 20. studenoga 2013.

Muhe su najbolji novinari – odmah otkriju kad nešto zasmrdi

Zadnje vrijeme mi se čini da sam postao čisti sado-mazo!

Već dulje vrijeme pratim dnevnike na RTL, NOVA TV i HRT1, no u zadnje vrijeme se pitam zašto sam sebe tako kažnjavam.

Nekad kad je bio samo HRT, bilo je jasno da je dnevnik na HRT1 politički obojen i cenzuriran. Pa kad su se pojavili novi TV programi RTL i NOVA TV, čovjek pomisli da će im dnevnici biti necenzurirani i objektivni. Šipak!

RTL-ov dnevnik je u početku bio čista žuta štampa, smotra sponzoruša i tračera. Jesu sad napredovali, pa objavljuju vijesti, ali u te vijesti ubacuju sadržaje sapunica koje se prikazuju na njihovom programu, reporteri zamuckuju, aaaaaaaaaaaaaaaa-ču sve u 16!

+NOVA TV , oni su me neko večer nasmijali do suza, kad su izjavili da će o referendumu obavještaviti profesionalno i objektivno, bez privilegiranja ijedne strane. Pa da pukneš od smijeha! Sami su priznali da inače tako ne izvještavaju. Na Novoj TV ne možete naći nijedan prilog, a da je objektivan! Meni je jasno da kolumnisti izražavaju svoj stav, jasno mi je i da komentatori zauzimaju svoj stav, ali na Novoj TV u svakom prilogu jedna strana je aspolutno crna, negativna, a druga je apsolutno bijela pozitivna. Nema sive boje, kakve je boje obično objektivan stav, jer ništa nije apsolutno negativno niti apsolutno pozitivno. Uvijek postoje najmanje dva viđenja iste priče!
Mislav Bago mi je u početku bio dobar novinar, objektivan, znao je ući u srž problema i prezentirati priču. No otkako je dobio nagradu za najboljeg novinara, toliko jako želi biti još bolji da prelazi sve granice dobrog ukusa. Jedno je inzistirati na odgovoru, ali on više ne inzistira, već ko papiga ponavlja pitanje na koje traži odgovor da sugovornik niti ne može odgovoriti, ama baš da to zaista i želi!
 A da ne pričam o reporterima na obje ove TV: zamuckuju, nepravilno se izražavaju, rečenice bez glave i repa, mikrofon drže kod osobe koja NE govori, pa se naravno ne čuje osoba koja govori! I te dvije TV se takmiče koja će više u sklopu dnevnika izreklamirati svoje sapunice, a udarne vijesti su im često koja sponzoruša je spavala s kojim bogatunom!

I tako sad ispada da je dnevnik na   HRT1 najprofesionalnije odrađen i novinari su najobjektivniji. Ako zauzmu neku stranu, onda to obrazlože, daju jasne i glasne razloge zašto su tu zauzeli stav! I tako, nekad sam gledao sva tri dnevnika da bih čuo tri različite verzije istog događaja, pa da sam zaključim što je istina.
Danas gledam sva tri dnevnika, puna samo loših vijesti i crnih prognoza, vijesti o tome kako je bila pljačkana Hrvatska, kako se još uvijek pljačka Hrvatska, kako 200 obitelji još uvijek živi kao bubrezi u loju, i svakim danom im je sve bolje i bolje, političari uopće više niti ne pokušavaju prikriti svoje laži, smiju nam se u lice s malih ekrana, dijele Hrvate i Hrvatsku u dva tabora (kao nekada), a korist izvlači treći tabor. Gledam kako o poslu mogu samo sanjati, svađajući se svaki dan sve više sa ženom, oboje već iscrpljeni crnom sadašnjošću i još crnjom budućnošću, izmoždenih živaca jer više nemamo kako platiti režije, i pitam se: zašto još uvijek gledam sva tri dnevnika, dva loša odrađena i jedan dobro odrađen?

Zato jer nemam što drugo raditi, a struju mi još nisu iskopčali!

ponedjeljak, 18. studenoga 2013.

Odmor iz snova

Mislim da postoji toliko vrsta putovanja, da ih nikakav turistički smjer ne bi uspio sve definirati.

Recimo, imamo privatna i poslovna putovanja. Poslovna putovanja, zna se čemu služe, barem prvenstvenobelj
Privatna putovanja mogu biti zbog odmora, avanture, obiteljskih razloga, zdravstvenih razloga, trbuhom za kruhom, potragom za samim sobom itd.

Pa je tu onda podjela na daleka putovanja, europska putovanja, last minute putovanja, sezonska putovanja ( skijanje, advent, velesajam, more, wellnes ), đačke ekskurzije, krstarenja itd.

Pa je onda podjela na putovanja kopnom, pa morem, pa rijekama, pa jezerima, pa zrakoplovima, pa putovanje maštom itd.

A putovati se može svagdje, u susjedno selo, grad, bližu ili daleku državu, na drugi kontinent, pod more, počela su putovanja u svemir, a nije daleko dan čini mi se kad će ponuditi i putovanje na drugu planetuzujo

I sad kako ja zamišljam svoj idealno putovanje na idealan odmor?

Primijetio sam da volim putovati automobilom, ali na dva načina. Ako putujem rutom kojom sam već puno puta prošao, onda mi je ugodno i samome u automobilu sa ciljem da čim prije stignem na odredište. No ako me put do odredišta vodi kroz krajeve gdje još nisam bio, onda više volim da sam suvozač pa da mogu na miru razgledavati krajolik kroz koji putujem. Pa za takav put ne mora nužno biti vožnja autom, može i vlakom, ali naravno, obavezno moram sjediti uz prozor, da mogu vidjeti van, zar neyes

E sad prekooceansko putovanje, bilo bi OK nekim brzim prekooceanskim brodom, jer ruku na srce, ne volim biti sputan u kretanju. Zato recimo, da se odlučim za neko krstarenje, ta ruta bi morala, da bude po mom ukusu, imati puno pristajanja, jer ma kako god cruiser bio veliki, mislim da mene to ne zadovoljava. Zato bih za prekomorska putovanja odabrao avionsretan

Kuda bih otputovao? Dok mnogi vole popularna turistička odredišta, kao Pariz, Rio de Janeiro, Jamaica i slično, ja bih recimo volio otputovati na Island. On me privlači još od ranog djetinjstva, i nisam siguran da ta privlačnost nema veze s pročitanom knjigom Put u središte Zemlje Julesa Verna, koju sam pročitao kao vrlo mali dječak, a često kad čitam nastojim i zamisliti stvari o kojima čitam. Na kraju krajeva, uvijek su mi govorili da imam bujnu maštu!

A idealan odmor? E tu ima jedna mala kontradikcija: htio bih biti na nekom otočiću gdje ima samo svjetionik, i da mogu loviti ribu do mile volje, da se otkačim i opustim od svijeta, ali hoću i da imam pristup internetu da mogu surfati. Neki se sigurno zgražaju nad tom kombinacijom, za mene bi to bio idealan odmor!

Tu bih još ubacio i gdje bi mi bilo idealno živjeti. Uz more u nekom malom ribarskom selu, ali da mi je vrlo blizu veći grad zbog kulturnih događanja, ali i zdravstvenih potreba.

I sad dok pišem ovaj post, u glavi sam po ne znam koji put sve to i vizualizirao! Tko zna, možda se jednog dana i ostvare te moje željethumbup, da ne moram uvijek samo gledati ponude turističkih agencija

četvrtak, 14. studenoga 2013.

Srednjoškolci, imate moju podršku!


Budući da mi je starija kćer prošle godine završila srednju medicinsku školu u Varaždinu, a mlađa je upisala u istu školu, sa zanimanjem pratim prosvjed srednjoškolaca i apsolutno ih podržavam. Mlađa kćer za sada nema još nekih problema s rasporedom, trenutno joj je najgori raspored u subotu, kad prvi sat ima, drugi nema, pa treći ima, pa četvrti nema, pa peti ima.

No sjećam se recimo rasporeda starije kćerke prošle i pretprošle godine, kad se dizala ujutro u 5 da stigne na vlak pa na nastavu, a vraćala se kući navečer u 19 sati. E sad, tu se ne mogu pozvati na ono da maloljetnici ne smiju raditi više od 8 sati, jer je ona u tom razdoblju postala punoljetna, no zamislite njen tempo: nakon što je cijeli dan na putu i u školi, kad navečer dođe doma, još mora učiti za strukovnu maturu (i raditi maturalni rad), pa mora učiti i za državnu maturu, jer je imala u planu (i uspjelo joj je) upisati fakultet.

Kako dolazi do toga da su učenici zauzeti cijeli dan?
Ima nekoliko razloga: treba uskladiti teoretsku i praktičnu nastavu, dio praktične nastave je imala i u bolnici u Varaždinu, treba uskladiti i nastavnike koji predaju na nekoliko lokacija, ali bome treba i zadovoljiti nastavnike koji ne žele imati rupe u dnevnom rasporedu.
Neću nikad zaboraviti komentar jedne nastavnice kako se požalila da ima jedan dan rupu od jednog sata, pa mora nepotrebno biti u školi, i kako su joj jedan dan stavili da ima samo jedan sat pa mora dolaziti u školu, pa joj to zna poremetiti cijeli dan. Nemate pojma koliko smo suosjećali svi roditelji s njom, već smo se htjeli obratiti inicijativi U ime obitelji da g-đa Markić brže bolje tu urgira!
Pa sam se sjetio da je takvih bisera bilo i u osnovnoj školi, a posebno mi je jedan događaj urezan u pamćenje. Mlađa kćer je bila đačić prvašić, a starija je bila u petom razredu. Desilo se da su isti dan u isti sat obje imale tjelesni odgoj. Ali...
Ali je i ravnatelj taj sat odlučio sa svojim prijateljima (koji su isparkirali automobile doslovce ispred samog ulaza u školu, na platou gdje se uopće automobilima ne smije ni blizu!) odigrati partijicu malog nogometa, pa su učenici taj sat bili slobodni. Naravno, manja je bila prvi razred pa ih je razrednica zaokupila igrom u učionici, no stariji su bauljali po školi, naravno remeteći tišinu za nastavu čekajući slijedeći sat. Pa je tu bilo i problema s izbornom nastavom, jer su to obično strani jezici, a predavačima jezika prijepodne nikako nije odgovaralo da imaju nastavu, već kasnije popodne, a naravno ima i djece koja ne stanuju baš blizu škole!

Ne mislim ovim postom svaliti svu krivnju na nastavnike (pogotovo jer ima nastavnika koje zaista poštujem i kao osobe i kao nastavnike), ali je činjenica da bi se organizaciji nastave trebalo pristupiti ozbiljnije i organiziranije!

utorak, 12. studenoga 2013.

Šuška se šuška

Svi smo se u životu sreli s tračevima, ogovaranjima, a budimo iskreni, nerijetko smo i sami ogovarali, pa makar tipa "nek to ostane među nama".
Ima i jedna izreka koja kaže: Samo je jedna stvar gora od ogovaranja – ne biti ogovaran., a druga opet Za dobrim konjem se prašina diže.

Ogovaranja mogu biti različita, od zaista malenih, bezazlenih, koja čak na kraju mogu uroditi nekim pozitivnim rezultatom, preko zlobnih i zlonamjernih koja mogu imati ponekad i teške i psihičke i fizičke posljedice, do megalomanskih, gdje se već ne vidi jasna razlika između ogovaranja i urote.

Ima ogovaranja među nama nepoznatim osobama, a ima i ogovaranja poznatih i samoprozvanih poznatih osoba, nije rijetkost da poznate osobe, a pogotovo samoprozvane poznate osobe rašire neki trač o sebi, samo da bi bili u nekoj žiži javnosti.

Činjenica je i da su među najprodavanijim knjigama upravo knjige o ili sa ogovaranjima, koje često postanu bestseleri i prije nego uopće izađu.

Nastoji se uvriježiti mišljenje da je ženski spol tračerski spol, no sami muškarci to često demantiraju!

Jučer smo žena i ja nazvali kumove u Zagrebu, em da dragoj kumi čestitamo imendan, em da njihovom sinu čestitamo rođendan. Nakon što smo to, ali zaista od srca obavili, krenuo je neobavezni razgovor, u kojem smo žena i ja saznali slijedeći trač (mi nismo iz Zagreba pa taj trač još nije došao do nas, a i ne krećemo se baš u takvim krugovima kao naši kumovi), dakle:
štrajk liječnika je zapravo dogovoren između liječnika i Vlade, da se uštedi novac (kojeg nema) na raznim pretragama, pregledima i inim liječničkim obredima.
I sad, budući da je meni uvijek nevjerojatno kad se spominju nekakve megalomanske urote i ogovaranja (tko vlada svjetskim financijama, tko je izazvao sušu, tko je sredio izbore itd.), jer sam ja još uvijek Generalić iz Hlebina i sve to mi je uvijek scenario za neki triler, s druge strane se opet sjetim one narodne Gdje ima dima, ima i vatre!

Što vi mislite o tom traču - istina ili opet neka HDZ-ova spačka?

nedjelja, 10. studenoga 2013.

Što znači jedan zarez?

Ne znam da li su i vama u školi dali taj primjer, ali ja se živo sjećam kako nam je učiteljica iz hrvatskog jezika objašnjavala važnost interpunkcije slijedećim primjerom: osuđenik je bio osuđen na smrt i čeka izvršenje kazne, ali se nada i pomilovanju. Guverner se u zadnji čas odlučio za pomilovanje i šalje slijedeći telegram:
UBITI NE, POMILOVATI
No telegrafista je u žurbi poslao slijedeći telegram:
UBITI, NE POMILOVATI
I tako je jedan zarez odlučivao između života i smrti.

Zamislite kakve su greške i štete moguće u nekim novčanim iznosima ako bi zarez bio iza krive brojke, ili nestabilne građevine kad bi se u statici krivo upisali parametri?

Isto tako dolazi do poremećaja ako ispustite neko slovo, recimo:
lov - lova
mak - mrak
voda - oda
itd.

I tako dolazimo do pitanja zašto pišem ovaj post!

Ako je moj nick GTARADI, zašto me moderatori uvijek prekrste u GTARDI? headbang

subota, 9. studenoga 2013.

Otok Pag - od mjesečeve površine do stoljetnih maslinika


Dolazite li trajektom Prizna - Žigljan na otok Pag, očara Vas kameniti pejzaž, kamenjar izbrazdan burom kroz stoljeća, i pogledom ćete tražiti Paški trokut, poznato odredište mnogih svjetskih ufologista.
No čim prođete brdo i spustite se u dolinu, naići ćete na zelene oaze vinograda, polja i pašnjaka, i naći se na sredini otoka, gdje će Vam s lijeve strane biti Paška uvala s poznatom plažom Zrće,punom noćnih klubova, a s desne ćete odmah vidjeti Staru Novalju u njenoj uvali. Da spojite te dvije uvale, dobili biste dva otoka, jer ovdje je Pag najtanji, u potpunoj kontradikciji sa svojom dužinom.
I nakon što se smjestite u nekom od brojnih udobnih apartmana ili hotelu, možete započeti istraživanje - penjanjem na brežuljak Zaglava kod Metajne naći ćete ostatke zidnih slikarija nepoznate starosti, po cijelom otoku možete naći ostatke naselja iz brončanog i željeznog doba, ali i ostatke rimskih vila iz Rimskog carstva, sa odlično sačuvanim antičkim vodovodom.

Ispred Caske, spokojno spavajući na dnu mora, također su ostaci naselja, a odmah pokraj i antičko groblje.
Kad zaželite odmor od grčko-helenističke keramike, bazilika, potopljenih rimskih trgovačkih brodova s amforama , možete se okupati, osim na opće poznatim plažama, i u jednoj od stotinu skrivenih pješčanih uvalica koje okružuju cijeli otok. a nećete promašiti i ako se okušate u ribolovu.
A navečer, birajte između šetnje uz more, opuštanje uz dalmatinsku klapu, ples na terasi nekog restorana ili provod u jednom od atraktivnih noćnih klubova. Naravno, ako niste umorni od izleta brodom po akvatoriju, branja maslina u stoljetnim lunskim maslinicama, degustiranju svjetski poznatog paškog sira, ili biranja suvenira od paške čipke!

 

četvrtak, 7. studenoga 2013.

Tko kaže da nema posla? (Ili: neki ne shvaćaju kako je teško naći posao!)

Danas je u Čakovcu otvorenje Galerije Sjever u ostalim krajevima lijepe naše poznatije kao Supernova. Krenuo sam i ja na to otvorenje, jer i inače sam s obitelji znao otići u Supernovu u Varaždin.
Gužva prema Galeriji je bila viša neko uočljiva izdaleka, kolona automobila puževim se korakom vukla oko Galerije, a još je veća bila kolona pješaka, kao na nekom masovnom mimohodu. Bio sam već blizu, kad sam začuo poznate zvukove bubnjeva uz koje maršira Zrinska garda.
Došao sam u krug Galerije taman kad i Garda pred pozornicu i započelo je svečano otvorenje.
Prošao sam kraj Spara, otvoren i radi, +New Yorker  otvoren i radi, kao i +C&A , Takko, dalje nisam mogao od gužve, stao sam taman pred Muellerom, jer je on i bio moj cilj, jer ima određenih proizvoda koje kupujem baš u njemu kad imam priliku. Kad sam znao da ću morati voziti kćerke u Varaždin u Supernovu, onda sam uvijek tamo odlazio u Mueller po te proizvode.
No Mueller još nije otvorio svoja vrata, prodavačice su se nagurale kod izloga da vide i one dio programa. Pa sam i ja stao i gledao program otvaranja, jer dalje niti nisam mogao, a i htio sam prvo u Mueller po ono po što sam došao, pa kad obavim tu kupnju kasnije mogu u razgledavanje ostalih trgovina (tu su još Kik, +Deichmann , Zoo City i Dominik srebrnarnice, te naravno kafić, na kojem sam mislio završiti svoj obilazak uz kapućino).
Prolazile su pokraj mene razne maskote (pitao sam se kuhaju li se oni koji su u tim maskotama), djeca su se jednom rukom čvrsto držali za roditelje, a drugom rukom su držali balone koje su dobivali uokolo povodom otvorenja.
Taman je na tribini završo drugi govornik, kad je i Mueller otvorio svoja vrata.
Ušao sam unutra, uzeo košaru, i prvo krenuo da uzmem one proizvode po koje sam došao, snalazio sam se odlično jer je raspored jednak kao i u Varaždinu. Kad je u košarici bilo ciljano, krenuo sam još u mali obilazak trgovine. U svakom redu odmah do mene dolazi ljubazna i nasmiješena prodavačica nudeći pomoć. Kad sam završio s razgledavanjem, krenem na blagajnu.
O Bože, zašto sam došao upravo na tu blagajnu, zašto ne na jednu od prve dvije nego na ovu treću? Pa, valjda jer tu još nikog nije bilo na blagajni, a na prve dvije je već bilo mušterija. No taj odlazak na tu blagajnu mi je uništio cijeli dan, i nakon što je evo već prošlo tri sata od tog događaja, i što sam se smirio, siguran sam da više nikad u životu neću kročiti u Mueller!
Blagajnica je otipkala što je imala, rekla iznos i ja sam krenuo da platim. Račun je završavao na 50 lipa, a budući da sam imao sitan novac, krenuo sam da dam točan iznos, pa sam tako i počeo izdvajati 4x10 lipa i 2x5 lipa. Kad je blagajnica vidjela da brojim "jožeke", na licu joj se pojavio podrugljiv osmijeh, uz tiho "PIH". Tiho, ali ne dovoljno tiho, ja sam čuo taj "PIH", i vidio podrugljiv osmijeh na njenom licu. Ostao sam u šoku, i, što mi se rijetko dešava, bez teksta!
Pokupio sam kupljeno (i plaćeno), izletio iz dućana i otišao ravno kući. Nikakvog daljnjeg razgledavanja, obilaženja, kupovanja! Samo da dođem kući! I riješim se tog osjećaja poniženja!
Kod kuće žena me sluša s nevjericom: pa kako si netko tek zaposlen dozvoljava takvo ponašanje? Naravno da si nitko ne smije dozvoliti takvo ponašanje, ali toj blagajnici je prvi radni dan na poslu, dobila je posao kad je dobitak posla ravan dobitku na lutriji! Ljudi odlaze s bolovanja i sa porodiljskog na posao, samo da ne izgube posao, a ova blagajnica već prvi dan posla se tako ponaša!
I jedino razumno što je mojoj ženi i meni palo na pamet, jest da je ta blagajnica dobila posao preko veze, jer da je taj posao dobio netko zbog svog iskustva, znanja, taj se sigurno ne bi tako ponio!
Znam da Mueller neće osjetiti to što više ni ja, ni moja žena, ni moje kćerke nećemo odlaziti tamo u kupovinu, no to je naš izbor, jer konkurencije ima više nego dovoljno, pa zašto da onda idem tamo gdje me netko ponižava zato jer ja ostavljam svoj novac od kojeg taj netko dobiva plaću!

srijeda, 6. studenoga 2013.

Lagana izmišljena priča

Do sada sam uvijek pisao o pravim ljudima ili stvarnim događajima iz života, danas ću za promjenu probati napisati jednu izmišljenu priču sa izmišljenim likovima u izmišljenima situacijama, a naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama (živim ili mrtvim) je nusproizvod virtualnog života!

Dakle, bili jednom Marko, Slavko, Žarko i Darko, te Maja i Kaja.

Marko je bio sin seoskog krčmara. Stari mu je imao krčmu u koju se ulazilo na uglu kuće, unutra obični stolovi s još običnijim stolicama, šank na kojem su bile poredane one "vatrogasne" čaše, sve istog oblika, samo različih volumena, od 0,05 za žesticu do 0,2 za gemište. Bio je i đuboks, bio je i fliper, jedna drvena samostojeća vješalica i to je to. Zidovi obojeni nekom monotonom plavom bojom, nikakvih ukrasa. No posao je išao, i to jako dobro. Znao je Marko i pomagati dok nije bio u školi, a stari mu je morao osim poštene satnice dati i dobar tringeld da Marko bude sretno dijete.
Danas Marko ima veliku kuću koju je naslijedio od oca, krčma stoji godinama zatvorena, žena ga ostavila, on se pomalo odao alkoholu, ne može zadržati nijedan posao na duže vrijeme jer mu ne daju super satnicu i dobar tringeld.

Slavko je bio radničko dijete. I tata i mama su mu radili u tvornici, zaposleni cijeli život. Nisu mogli ništa uštedjeti, jedva su preživljavali od prvog do prvog, ali ajde, ipak su svaki mjesec platili režije, kad je bila plaća otišlo se u dućan po fasung, a mama je dobila i stan od tvornice u kojoj je radila, pa su i s te strane bili zbrinuti. Bio je Slavko uvijek među odlikašima, pa je upisao i faks, bio četvrti na prijemnoj rang listi. No ipak starci nisu mogli odvajati za još jednu stanarinu, i Slavko je prekinuo studiranje.
Danas je Slavko sretno oženjen, otac dviju curica, poslovođa kod jednog privatnika.

Žarko je dijete gastarbajtera. Uvijek je prvi (ako ne i jedini) imao novo čudo iz bijeloga svijeta, mjehuriće koji su se radili pušući u neku šuplju žlicu, koturaljke, romobil, televizor, kazetofon, gramofon, autiće na baterije, voki-toki, walkman itd. No Žarko je uvijek volio i tući one siromašnije, rugati im se zbog njihovog imovinskog stanja, zbog toga što su dva brata nosila jedne cipele, zbog toga što nisu znali što je to kazetofon, zbog toga što su bili gladni. Počeo je Žarko biti glavni izazivač i sudionik svih tučnjava, pa je i socijalna služba počela dolaziti zbog njegovog devijantnog ponašanja, no onda su nekako uvijek njegovi roditelji došli iz Njemačke i Žarko je obećao da će biti dobar. Do slijedeće tučnjave s noževima.
Danas je Žarko policajac i strašno voli pokazivati kako je on taj koji dijeli pravdu, pa je prema tome automatski i uvijek pravo na njegovoj strani.

I od Darka su roditelji bili gastarbajteri, no on nije dobivao najnovija čuda tehnike, niti je dobivao novac ako mu nije bio potreban za školu. Darko je bio kod djeda i bake dok su roditelji radili u Njemačkoj, i dok nije bio u školi, pomagao je u polju, u štali, i kad je završio sa svim poslovima, onda je išao pisati domaću zadaću.
Danas Darko ima svoju veliku kuću koju je sam napravio, i tvornicu. Zapošljava 20 ljudi. Puno rade, ali im nije na kraj pameti da promijene posao. Jer puno rade, ali dobivaju i korektne plaće za to, plus božićnicu i uskršnjicu.

Tu su još Maja i Kaja.
Maja je odmalena bila lijepo dijete. Roditelji su joj govorili kako je lijepa. Djed i baka su joj govorili kako je lijepa. Susjedi su joj govorili kako je lijepa. U vrtiću tete, u školi učitelji, svi su joj govorili kako je lijepa. Mladići su joj govorili kako je lijepa. Naravno, to su joj mogli govoriti samo mladići koji su imali auto i novac. Drugi je nisu smjeli ni pogledati, ona svakako njih nije gledala.
Danas Maja ima muža koji ima ljubavnicu javno, koji s ljubavnicom odlazi na ljetovanje i zimovanje. No Maja ima mužev novac, pa cijele dane provodi kod frizera, pedikera, manikera, kozmetičera, ima nekoliko isto takvih prijateljica s kojima ogovara one prijateljice koje nisu pristupne razgovoru.

I Kaja je bila lijepo dijete. No dijete koje je znalo što hoće, a nisu joj drugi govorili što mora htjeti. Ona je znala misliti svojom glavom, I danas smišljava interijere za svačiji džep, ima posla preko glave, ali si ipak uvijek ostavi i vremena za obitelj.

Danas su se Marko, Slavko, Žarko i Darko, te Maja i Kaja sreli na obljetnici mature.
Marko se napio već prije početka večere, Žarko i Maja su uporno tražili sugovornika s kojim će provesti večer, no to im nikako nije polazilo za rukom, a Maja nikako nije mogla shvatiti zašto je izbjegavaju i oni njeni nekadašnji dečki kojima je dozvoljavala da je gledaju.
Slavko, Darko i Kaja su proveli ugodnu večer s još nekoliko prijatelja iz školskih dana, plešući, pjevajući, razgovarajući.

Pojmovi koji ne idu zajedno

Čovjek se katkad iznenadi kako neki pojmovi mogu itekako ići zajedno, iako smo prvo stoposto sigurni da je to nemoguće spojiti.
Recimo, u školi su nas još učili da je suprotno od slatko slano, znači ne bi trebalo ići zajedno, ali npr. jeste li ikad probali dinju sa pršutom? Ako niste, prvom prilikom svakako isprobajte.
Ili recimo, slatko i papreno: flambirane marelice u sosu od narančinog soka sa sladoledom i šarenim paprom, mmmm, da prste poližeš!
Spojivo je i slatko i kiselo, recimo piletina u slatko-kiselom umaku ( nekako mi se otvara apetit!)

Pa će netko reći minus i plus ne idu zajedno. Dapače, sjetite se fizike, suprotnosti se privlače!

Crno i bijelo ne idu zajedno? O idu, itekako, i u modi, i u kupaonici, i na nekoj umjetničkoj slici ili fotografiji, ma gdje god poželite!

Dan i noć ne idu zajedno? Pa što ima ljepše od smiraja dana, kad noć zamjenjuje dan, uz zalazak sunca?

Veliko i malo ne idu zajedno? A što je onda sa Stanlijem i Olijem (iako sumnjam da mlađe generacije znaju za njihno)?

Usko i široko ne idu zajedno? Glupost, muškarci, sjetite se uske majice na ženskom tijelu, žene, sjetite se uskih traperica na muškom sportskom tijelu!

Hajdemo u krajnost: dobro i zlo ne idu zajedno! Pa oprostite, ali kako su nastale ove dvije poslovice: "Svako zlo za neko dobro!" i "Dok jednome ne smrkne, drugome ne svane!"?

Čovjek bi pomislio, pa zaista svi pojmovi koji su kontradiktorni, ipak mogu ići zajedno!

No, ipak ima pojmova koji nikako ne mogu ići zajedno. Zapravo, točnije, jedan pojam, koji nikako ne ide zajedno sa par drugih pojmova. A taj pojam je političar. I taj pojam nikako ne ide zajedno sa pojmom poštenje, sa pojmom moral, sa pojmom odgovornost. Čak bih rekao da pojam političar ne ide zajedno niti sa pojmom narod. Jer kako inače protumačiti da političar ne radi one dane dok narod radi, i njemu je to normalno. Kako protumačiti da političar ne snosi odgovornost za promašaje za koje inače normalan narod snosi itekako. Kako protumačiti inače da je političaru najnormalnije da troši novac za osobno blagostanje, i to narodni novac, a normalni narod nema pristupa tom novcu i mora stezati remenje i pričati glasno u društvu da prikrije neugodne zvukove kruljenja u želucu?
Kako protumačiti da političari dobivaju naknade za odvojen život, a samci su, dok susjeda Bara ne dobiva naknadu jer je njen Štef otišao u svijet trbuhom za kruhom? Kako protumačiti da se školska djeca prevoze u starim autobusima, a političari kupuju nove skupe limuzine? I ima još tih "kako", ali ionako nema odgovora na njih!

Ima još tih kontradiktornosti između političara i naroda. Recimo političari govore da treba smanjiti uvoz. Ja, jedna jedinka iz naroda, kažem da baš treba povećati uvoz. Kažu političari i da se ne smiju klonirati ljudi. Ja opet kažem: trebaju se klonirati ljudi.
Treba uvesti one političare iz svijeta koji se ne libe putovati na posao javnim prijevozom, žive u običnom narodnom stanu, a ne u nekoliko višekatnih apartmana, raznim vilama i inim građevinama, one političare koji dio plaće odvajaju za potrebite, za one koji ne znaju kako će preživjeti do slijedećeg mjeseca.
A klonirao bih onog direktora na Rabu koji je za dobro odrađenu sezonu dobio bonus, a on je taj bonus podijelio sa svojim radnicima, jer su i oni zaslužni za dobro odrađenu sezonu! Klonirao bih one direktore koji u ovoj recesiji ostvaruju odlične rezultate, povećavaju proizvodnju i izvoz, a radnici im redovito dobivaju plaće, i to ne minimalce (o da, ima i takvih direktora: Šestan - Busch Prelog, Radionica željezničkih vozila Čakovec itd).

I još dva pojma u Hrvatskoj, čini mi se, ne idu zajedno: a to su razum i moć. Jer izgleda da čim netko dođe do nekakve moći, izgubi razum! Osim političara, to možemo vidjeti i i kod nekih "ljudi iz naroda".
Recimo, Norina majka. Ja čvrsto vjerujem da su njeni istupi ovih dana uzrokovani njenom boli zbog gubitka djeteta, a ne razumnim ponašanjem (bar želim vjerovati, jer još uvijek vjerujem i u Djeda Božićnjaka, i da će mi donijeti Božićnicu, ali nikako da se to obistini).
Jer žena je dobila moć stalnim press konferencijama, ali izgleda i izgubila razum jer novac koji se skupljao za Noru - da, tu stanimo, tu je odgovor. Novac se skupljao za Noru, ne za njih (Norine roditelje), i to nije njihov novac. Novac se skupljao preko udruge Hrabro dijete, potrošeno je na Noru koliko se trebalo dok je bila živa. Čim je, na žalost, umrla, novac koji je još ostao treba ići drugoj bolesnoj djeci za njihovo liječenje, a ne Norinim roditeljima!
Preko medija su moć dobili i ovi iz udruge "U ime obitelji", i izgubili razum oko važnosti životnih pitanja i potrebe razumnog trošenja novca. Iskreno, mislim da su ti ljudi u životu jako nesretni, a ovaj referendum im je ispušni ventil za sve njihove frustracije.

I za kraj, jedno pitanje: idu li pojmovi "Hrvatska" i "svijetla budućnost" zajedno?

Kraljević i prosjak

Imam 49 godina, navršenih, to znači da sam sad u pedesetoj. I pitam se jesam li pošandrcao, podjetinjio ili na neki drugi način skrenuo.
U zadnje vrijeme sve više i više volim čitati knjige koje u knjižnici nalazim u dijelu koji se zove "Omladinska literatura", a glavni likovi tih knjiga su Harry Potter, Eragon, Maddy Smith, Frodo, vilenjaci, hobiti, orci, patuljci, zmajevi. A bome i filmovi koje gledam su avanturistički na bazi legendi ili magije.
Čak sam dosta zapostavio i trilere koje inače obožavam. I odgovor mi je dala moja žena (koja i inače naravno zna sve odgovore, a pogotovo na moja pitanja zujo) jednim svojim komentarom: "Nemoj skroz pobjeći od stvarnosti, daj se malo osvrni u stvarni svijet!"
I da stvarno, kraj toliko vijesti iz crne kronike i raznih državnih blagajni, gomilanja računa, bujanja vojske nezaposlenih, čovjek, svatko na svoj način, mora imati nekakav ventil da ispuše sve negativne misli koji se nakupe u njemu. Ja očito bježim u svijet bajki, jer kad gledam vijesti, čini mi se da i živim u svijetu bajki. Evo. Nadan Vidošević je kraljević, još neiskusan, naivan, i zla vještica mu pokrade teške milijune, ali on samo primjećuje kako su doline zelene, ovce pasu, potočić teče, a zečići trčkaraju naokolo.
Sanader je dao i vjeru i erotiku da zaradi milijune, koje je htio podijeliti sa svojom voljenom Hrvatskom, ali ga je zli čarobnjak DORH u tome spriječio.
Ministri Vrdoljak, Grčić i Hajdaš Dončić misle da se bore s vjetrenjačama, jer oni nama uporno govore o investicijama, a mi se uporno pravimo da ih ne vidimo, a investicije su u biti novo kraljevsko ruho iz one bajke "Kraljevo novo ruho"!
Udruga "U ime obitelji" (volio bih saznati koliko uopće udruga ima u Hrvatskoj, budući da je potrebno samo troje ljudi da se registrira udruga, a ako još udruga ima i tzv. socijalnu notu u svom programu rada, smješe joj se lijepi novčeki iz EU), dakle ta udruga nije imala drugog posla, nego skupljala potpise da se može potrošiti debela lova na referendum, kao da se nema kamo trošiti lova, a ne da piše da brak ne može biti između vilenjaka i patuljka!
I ja si s jednom susjedom razmišljam, oboje smo nezaposleni, trećeg ćemo naći bez problema, i idemo osnovati neku udrugu i zatražiti da nas financiraju grad, županija, država i EU!
ISPRIČAVAM SE SVIM ONIM UDRUGAMA KOJE NISU SAME SEBI SVRHA, NEGO ZAISTA POMAŽU SVOJIM RADOM INVALIDIMA ILI INIM POTREBITIM, A IMA I TAKVIH, SAMO U PRAVILU NISU RAZVIKANE!
No da se vratimo bajkama, evo i Mamić se izgubio u Zemlji čudesa, i on traži svoje blago, svog Odabranog: trenera nad trenerima!
No mislim da je najteže Milanoviću, on je zalutao u labirint, i tu mu jedan Minotaur nikako ne da da nađe izlaz!
Morao je prije nego je ušao pitati Karamarka, no Karamarko je kao i Sfinga, njezin odgovor je u biti nova zagonetka, pa si ti sad misli!
No nova-stara zvijezda je Kalmeta, ponovo je tu negdje, nije u središtu skandala (još), ali se mota okolo (opet) kao mačka oko vruće kaše, no drevna proročanstva su izrečena i maske će kad-tad pasti!
No imamo mi i svog Mačka u čizmama, a to je PDV, već se priča kako je dobio neke nove potplate pa će sad krenuti još krupnijim koracima!
Ima još tih bajki i magije, no za takve priče obično ide najmanje triologija, a meni već plešu slova pred očima, pa ne znam jel to neka šifra ili samo posljedica toga što liječnici još štrajkaju pa ja još nisam bio kod oftalmologa!

Koliko vrijedi novčanik?

Već oko mjesec dana volontiram preko Centra za kulturu u galeriji Scheier, u "Šajerici" se održavaju izložbe, koncerti, promocije, razni skupovi. Radnim danom 10:00 -12:00 i 17:00 - 19:00, subotom, kao danas, 10:00 - 12:00. Danas, dvadesetak minuta prije zatvaranja galerije, dođu mi autor trenutne izložbe, njegova supruga i sin, pokušavajući još riješiti neke sitnice. Inače nije problem ostati minutu-dvije duže, ali za danas sam dogovorio sa prijateljem branje kestena. No na sreću, pametni su oni, pa me ne zadržavaju, uzimam jaknu, zaključavam galeriju i žurim doma. Put prolazi brzo, dolazim doma, skidam jaknu, vadim iz džepova mobitel, ključeve, papirnate maramice, još samo novačnik - kojeg NEMA!
Znate kad kažu da se na licu pojavi nevjerica, e pa moja nevjerica se pokazala u obliku glupavog i tupavog cerekanja s jednostavnim odbijanjem mogućnosti da sam izgubio novčanik. Zatim je uslijedila potraga u, oko i ispod jakne, po hodniku, sobi, kupaoni, cijelom stanu. Panika se lagano, zapravo vraga lagano, brzo kao munja širila mojim mozgom. U novčaniku su mi kartice (3), osobna, zdravstvena, iskaznica dopunskog osiguranja, knjižnice i još par drugih, prometna dozvola, dozvola za voditelja brodice, nekoliko fotki familije, i naravno, nešto novca. Trebao bih nazvati i otkazati kartice, ne znam da li moram zvati policiju zbog osobne jer sad nemam nikakvog dokumenta, kako ću za voditelja brodice, to sam polaga u Karlobagu...
I onda se mozak konačno malo ohladio, lopta se spustila na zemlju, i počelo se racionalno razmišljati. Novčanik držim ili klasično u stražnjem džepu hlača, ili, dok nosim krem jaknu, u unutražnjem džepu jakne, danas sam imao jaknu, znači bio je u jakni, bio sam danas već u trgovini, ali se sjetim kad sam kretao u galeriju da sam ga stavio u jaknu, zajedno s mobitelom.
Znači morao mi je ispasti negdje po putu, a put je prometan i već ga je netko sigurno našao, sad pošten ili nepošten, ne znam, ali to je nemoguće, ispao bi jedino da sam se jako nagnuo, a možda...možda...počinje se javljati nada...da, kad sam skinuo jaknu, prebacio sam je preko ruba jedne drvene vitrine, i vjerojatno je morao kad sam naglo uzeo jaknu u žurbi iskliznuti na dno te vitrine koja ima visoke stranice pa zato nisam vidio kad je ispao novčanik. Teorija je tu, sad samo još kad bi bila i istinita, brzo krećem natrag u galeriju, po putu gledam po stazi ne bih li slučajno ugledao novčanik, ali tempo ne usporavam. Dolazim do galerije, otključavam, prilazim vitrini i nadam se da ću ugledati novčanik, još samo metar-dva, uh, ali ima ta vitrina visoke stranice, dolazim skroz do nje i - TU JE, u kutu!
Bože, kojeg li olakšanja!!! Ne moram otkazivati kartice, raditi nove dokumente, i tu i u Karlobagu, niti u Zagrebu...
Ovaj put sam imao sreće, novčanik me stajao mnogo živaca, no to je na sreću sve (branje kestena je prijatelj, na žalost (opet) otkazao).

Jučer u 16:20...

... je moja starija kćer otputovala u Zagreb!

Velika stvar, reći ćete vi!

E pa, velika je stvar! Otputovala je u Zagreb studirati. I opet ćete reći: pa što, studiraju i drugi, otputovali su i puno dalje na studiranje! Istina, jesu! No nije stvar u tome, stvar je u tome što je jučer u 16:20 ona najvjerojatnije napustila roditeljski dom - za stalno!

Slijedi joj 5 godina studiranja, u nekim prijašnjim razgovorima već je bilo govora o tome kako ne razmišlja baš previše da se poslije završetka studija vrati u rodni grad.

Toliko puta sam razmišljao kako će to izgledati jednog dana kada mi kćeri napuste dom. Smijao sam se onim humorističnim serijama koje se smiju na račun toga kad će djeca konačno jednom na studij da ostanu roditelji sami, ili onim obiteljskim filmovima dok roditelji prate djecu na sveučilište i gledaju kako su se smjestili u novom prebivalištu.

I tako, jučer je njen dečko došao autom po nju da je odvede na željeznički kolodvor, nisam čak trebao nositi ni kufer do auta. Malo smo petljali oko prtljage, pretumbavali stvari iz jednog kufera u drugi da sve stane, da bude lakše kasnije prijelaz na tramvaj, pozdravili se, i oni su otišli. A žena i ja smo otišli dalje gledati televiziju.

I gledaš TV, i onako usput, padne ti na pamet, Bože, pa ona je otišla, ono zauvijek, mislim, doći će na pokoji vikend, preko ljeta, ali zapravo od danas više ne živi doma. I sjetiš se da si razmišljao o tome, i nastojiš utvrditi kakav te osjećaj obuzeo, i dolaziš do zaključka da je najbolje sve prespavati, jutro je pametnije od večeri!

I danas nastojim utvrditi kako se osjećam, i dolazim do zaključka: smireno! Znao sam da će ići studirati, znam da je pametna, razumna, snalažljiva, i da sam i do sada imao puno povjerenja u nju, a imam ga i dalje. I shvatio da je to samo jedan normalan i logičan korak u životu!
I zato kćeri, uspješno studiranje i sretan život!

Kuda idu divlje svinje?

Jaz u Hrvatskoj je sve veći, zapravo ne samo jedan jaz: tu je jaz između bogatih i siromašnih, službenika i radnika, HDZ-a i SDP-a, Vlade i naroda, Hrvatske i EU, gimnazijalaca i učenika strukovnih škola, kontinentalne i primorske Hrvatske itd.

Što se može desiti kad takav jaz postane zaista nepremostiv?

Milanović je odlučio reći "povijesno" NE, ne obazirući se na narod koji ga je izabrao i kakve će to posljedice imati za Hrvatsku. Hoće se malo igrati Obame (ne nužno baš njega kao osobe, nego njega kao predsjednika SAD-a). Jer Amerikanci vole drugima prodavati demokraciju, učiti ih pameti, ratovati na tuđem teritoriju, ali ih jako zaboli kad se nešto takvo desi na njihovom tlu (Blizanci), i ne mogu se načuditi kako se netko usudio dignuti protiv njih, pa oni samo svima žele dobro, milom ili silom! I Milanoviću je dosta da Hrvatska bude mala, želi da i Hrvatska bude netko i nešto, no ne mogu se složiti da cilj opravdava sredstva. Lijep motiv, katastrofalna izvedba s pogrešnim ulozima!

Narod nema za kruh i mlijeko (pod narod tu smatram radnike i male seljake). Oni nemaju sindikate da ih štite (druga je sad priča koliko su sindikati zaista korisni, ili i oni služe samo da se pojedinci eksponiraju i mlate lovu - sjetimo se Kunsta!). Oni moraju raditi koliko im poslodavac naloži, u uvjetima kakve im poslodavac naloži, izloženi mobbingu na poslu, bez plaćenih prekovremenih, noćnih, praznika, božićnica, uskršnica, regresa, putnih troškova, dnevnica i drugih takvih blagodati, bez prava na osnivanje sindikata. Njihovi poslodavci odlaze na skijanje, ljetovanja na južna mora, imaju najnovije automobile, pa im onda nekako ne ostane za plaće radnicima, ili ne daj Bože tamo nekakve bonuse.

Nije ni svim službenicima bajno, ali ipak, posao 99% siguran, ako prevagne onaj 1% tu su otpremnine da ti pamet stane (čuli su radnici za riječ "otpremnina", ali nisu još vidjeli kako ti izgleda!), tu su putni troškovi, prekovremeni, dežurstva, dnevnice, terenski itd. pa proguraju oni nekako.
Jer, službenici ipak računaju koliko će im na kraju mjeseca ostati novaca, radnici računaju do kojeg datuma u tom istom mjesecu će imati za hranu.
Službenici mogu štrajkati, i to pravo koriste. Nešto malo štrajkalo je i radnika, no razlike su u tim štrajkovima. Jedni štrajkaju za privilegije, drugi štrajkaju jer će (ili jesu) izgubiti posao! I zato ih se ne može spojiti u jedan, zajednički štrajk!

Usred sezone oni jaki seljaci idu blokirat autoceste, briga njih što ljudi na moru preživljavaju od turista koji trebaju doći tom autocestom. Oni su isto kao i službenici, ne muči njih hoće li imati za kruh, njih muči koliko će im ostati na kraju mjeseca. I oni se ne mogu ujediniti s radnicima, različiti interesi opet! S druge strane opet, oni u Dubrovniku ne daju da se gradi Golf teren na Srđu, dobro posluju od turizma pa im ne trebaju nova radna mjesta, u kontinetalnom djelu bi odmah dali teren samo da se otvore nova radna mjesta!

Uslijed sveg tog neslaganja izgleda da samo Todorić ima koristi, on se širi, posluje na svoj način, neki zakoni za njega ne vrijede (bonovi-fiskalizacija!).

Ova Vlada, to je sad već svakome jasno, pa tako konačno i meni, koji sam donedavno bio simpatizer SDP-a, nije sposobna izvući zemlju iz krize, čak ni u podsvijesti nemaju ideja niti žaruljica koje bi mogle bljesnuti.
Karamarko viče, oni su izlaz, za sve primjedbe kako su prije vladali odgovara:"Mi smo novi HDZ!" - da, možda novi HDZ, ali stari ljudi!

Prepucavaju se i srednjoškolci, gimnazijalci i strukovni, oko mature, kome je teže, kome je lakše, no tu ipak na kraju oni koji uče prolaze na maturi ( i strukovnoj i državnoj)!

I tako, kud god da se okrenete, vidjete ćete neki jaz, na svakoj strani jaza je jedna strana, uvijek je ona na drugoj strani jaza kriva ovima s ove strane jaza . I kad se jednog dana taj jaz neće moći više premostiti, što će se onda dogoditi? Hoće li doći do eksplozije? Ljudi su se počeli tući na tržnici, djeca se tuku u školi, susjedi su se počeli izbjegavati - kamo će nas to odvesti?

Jedan odgovor mi pada na pamet, ali nemam hrabrosti napisati ga!

Iskrena isprika službeniku Elektre

Bilo je to davno, još za Titove Jugoslavije, kada je moja mama - obična radnica dobila stan od firme u kojoj je radila. Kako je ona dobila stan, naravno da su i računi za režiju dolazili na njezino ime.

Kad je Hrvatska postala neovisna, došao je zakon po kojem stan mora otkupiti, ali naravno ona ima pravo na povlaštenu cijenu otkupa, pa sam ja otišao raditi u Njemačku da zaradim za onaj prvi obavezni polog. Stan naravno ostaje na njeno ime zbog povlaštenog otkupa, a ja joj dajem novac za polog. Naravno, i daljnje rate otkupa stana ja plaćam (ima još dosta, ali nema veze, doći će kraj jednog dana). Budući da je u međuvremenu mama otišla u (opravdanu) invalidsku mirovinu, radimo ugovor kojom mi ona daruje stan, uz moju usmenu obavezu da ću se ja brinuti o njoj do smrti. U jednom trenutku dok sam dulje bio bez posla, u strahu da mi zbog neplaćenih obaveza ne naprave ovrhu na stan, ja stan darujem svojoj ženi. I tako moja žena postaje vlasnicom stana, ali računi za režije i dalje dolaze na mamino ime, jer, živi s nama, ima vremena da se to riješi. Nalazim i ja posao u međuvremenu, uspijem platiti sve zaostatke i dođem na 0 sa čekovima, dalje ih rješavam tekuće.

I ove godine mi je mama umrla, imala je 2 moždana baš na najgorem mjestu, nakon ta dva moždana još je 3 mjeseca bila biljka, a onda je našla mir.

Jučer su došli u pregled plinskih instalacija, rade zapisnik na ime moje mame, a ja im dajem potvrdu od dimnjačara na ime moje žene. No nema problema, upisuju u zapisnik oba imena, ali vele nek odem u Međimurje-plin i napravim promjenu imena.

I danas ujutro naoružam se ja ugovorom o darivanju između moje mame i mene, ugovorom o darivanju između mene i moje žene, izvodom iz katastra, računima da se vidi šifra korisnika, ženinom osobnom iskaznicom i krenem da napravim te promjene na računima za režije za plin, vodu i struju (telefon, groblje, komunalna naknada sam riješio već prije).

Prvo odlazim u Međimurje-plin, 3 šaltera, na svim šalterima mali redovi, uglavnom rade sva 3 šaltera punom parom. Dođem na red, objasnim zašto sam došao, uzme gospođa ugovore, kopira si ih i kaže slijedeći računi će doći na ime moje žene - sve je riješeno!

Odlazim zatim u Međimurske vode, 4 šaltera, sva 4 rade, ali dolazim brzo na red, i ista priča kao i u Međimurje-plinu: objasnim, kopiranje, u redu je hvala, sve riješeno!

I kao da sam znao, na kraju odlazim u Elektru, ilitiga HEP Čakovec. Ima šalter informacija, ali što će mi kad odmah pokraj vidim 7 šaltera za stranke, pa produžujem na tih 7 šaltera. Za dva šaltera rade dvije osobe, 1 stranka, ali i na ostalih 5 stolica vidim nečije sakoe, ali nema nikoga,valjda su izašli van.
Objasnim ja zašto sam došao, već automatski vadim ugovore, kad velik čovjek STOP, nije on zadužen za to, moram u kacelariju tu i tu!
OK, hvala na objašnjenju, odlazim ja u tu kancelariju, u njoj dva radna mjesta, ali jedan čovjek (kasnije sam vidio da je drugi čovjek onaj koji je stajao vani na cesti i promatrao nebo, dosadno mu valjda unutra), a ovaj koji je na svom radnom mjestu čita portal 24 sata na računalu. Baš sam ga izgleda prekinuo uslijed čitanja nekog članka jer nevoljko diže pogled i pita šta trebam. Objasnim ja, izvadim ugovore i dajem mu ih, kaže on stari su, jedan iz 2003., a drugi iz 2005. Pa što, kažem ja, pa ne darujemo se sa stanovima svaki dan, ali mu dajem još rješenje od katastra. Aha, ali on bi rađe izvadak iz gruntovnice, pa bi neku elektro-energetsku suglasnost, pa bi tlocrt stana, pa bi...
Halo, čekaj malo, jeste Vi razumjeli zašto sam ja došao, a osim toga, kad sam poslao ranije email sa upitom o potrebnim dokumentima na email koji sam našao na HEP-ovoj službenoj web-stranici, u odgovoru nije bilo ni jedne riječi o tome o čemu Vi sad pričate!

Ili tako ili nikako! - kaže on. Pa onda, velim ja, nemam sad para da plaćam rješenja iz gruntovnice, nek računi i dalje dolaze na mamino ime, ionako ih ja plaćam, a Vi oprostite što sam Vas prekinuo u čitanju portala 24sata na radnom mjestu u radno vrijeme, razumijem da Vam je dosadno, evo kolega Vam iz dosade izašao malo na cestu, na svjež zrak!
Ne dajte se smetati, sve ide u radni staž!

Ja hoću, ja mogu, ja moram

Koja je najgora stvar kad ste dulje vrijeme cijeli dan doma i kad ste nezaposleni?

Je, je, mislite na prazan novčanik, ali nije to, mislite hoćete li sa slijedećim oglasom za posao imati sreće, ali nije niti to, najgora stvar je vrijeme, jer kad imate previše vremena, onda ne znate što bi sami sa sobom! One priče tipa "uvijek ima nešto za raditi" ne drže vodu, jer ako non-stop radite onda kad-tad ipak sve napravite, i opet vam ostaje vrijeme. A kad imate previše vremena, onda i previše razmišljate. Jest da je razmišljanje dobra vježba za mozak, ali previše razmišljanja s previše slobodnog vremena može voditi i ka crnim mislima.
Netko bi pomislio: gledao bih non-stop televiziju, ali vjerujte, dosadi. Netko misli: čitao bih dobre knjige, vjerujte pročitao sam ih ovih mjeseci, ali mozak vapi za odmorom i drugom vrstom aktivnosti.

I ideju mi je dala moja starija kćer (hvala kćerimah)!

Prijavio sam se u volontere!

Jest da imam 49 godina, ali to nema veze, pa može se i u mojim godinama volontirati. Ima stvari koje ja kao 49-godišnjak sa 3 stenta mogu obavljati, a da nisu fizičkog karaktera. I odmah sam se prijavio za svoje prvo volontiranje (dobro, možda je pravno gledano prvo, nekada u školskim danima sam radio neke radnje tog tipa preko Terenske jedinice Crvenog križa), i tako sada pokraj kućanskih poslova (preuzeo sam neke od žene, mada i njih obavljam dok je ona na poslu), svakodnevnih šetnji i traženja posla, pisanja ovog bloga, sada ulijećem u volonterske vode - barem se iskreno nadam, čekam odgovor na svoju prvu prijavu za volontiranjesretan

Pouka: male stvari čine čovjeka sretnim!

Asocijacije na temu

Čitam Rudarkin blog, post Gola istina, i popizdim na političare. E sad kakve veze imaju političari i glavni lik u tom postu? Velike!

Veli se da je prostitucija najstariji zanat na svijetu. I nikad se neće istrijebiti. Pa nek je onda političari ozakone. Svi bi imali korist od toga: država bi dobivala porez, smanjio bi se rizik spolnih bolesti stalnim pregledima, suzbila bi se trgovina ljudima jer bi sve prostitutke bile registrirane itd.

Isto tako, znanstveno je dokazano da marihuana ima ljekovita svojstva, i to za širok spektar bolesti, čak i za one inače neizlječive, npr. rak. Pa zašto onda ti političari ne ozakone konzumaciju marihuane, recimo da sad svemoćni liječnici opće medicine mogu prepisati marihuanu na recept, pa makar pacijent morao sam platiti lijek!

Također, vodi se rasprava o tome da li napasti Siriju ili ne zbog upotrebe bojnih otrova. Ako mene pitate, i ja bih upotrijebio bojni otrov, samo što bi ga ja upotrijebio na te političare koji pojma nemaju o stvarnom životu, bahati su do daske i misle da su bogom dani da muljaju narod, upotrijebio bi ga na sve one svećenike pedofile, ili pohlepne za zemaljskom raskoši i blagodatima najnovijih automobila koje plaćaju župljani. Upotrijebio bih ga na sve one poslodavce koji ne daju plaće radnicima, ali uredno odlaze na skijanja i ljetovanja u rajske zemlje.

Mislim da narodu uopće ne trebaju političari, to je izmišljeno zanimanje da pojedinci mogu masno živjeti na tuđi račun, i stvarati pomutnju među narodima da ispada da su oni potrebni. Zapravo su političari i svećenici najunosnija zanimanja, a ako malo bolje razmislite, i svećenici su zapravo političari.

A sad, ako se pitate kako me onaj post u uvodu ili ne(š)t(ko)o iz tog posta asocirao na prostituciju, pa moj mozak ima svoje putevenaughty

Život je autocesta

“Život je autocesta – užitak koji vam pruža ovisi o traci koju ste izabrali.” - John Fuhrman

Čuli ste za tu izreku, zar ne?

Mlađoj kćeri je u ponedjeljak započeo srednjoškolski život, postala je učenica prvog razreda Srednje medicinske škole u Varaždinu! Otišla je malo plaha (iako to neće priznati), a kad se vratila, bila je uzbuđena do daske. Te se već skompala s ovima i ovima, sjedila bu s tim i tom, ovaj nastavnik joj cool, ova je neka rospija, pozvala je ovu grupu da ide s njima da se upoznaju, cura s kojom bude sjedila je tak super, al´ na B vježbama bu sedila s ovim tipom, i to je ona njemu rekla da bude sjedil s njom.
Čitav dan smo slušali sve zgode i nezgode, pa se opet sjetila nekog detalja, pa je onda tu zgodu morala ispričati još jednom da uključi i taj detalj, i tako, sva oduševljena. Dobila je i zadaću iz latinskog, do sada nikad nije imala nikakve veze s latinskim, i onako važno govori kako ide raditi zadaću iz latinskog, pa nije to mala stvarnut

Pa smo se žena i ja prisjetili našeg prvog srednjoškolskog dana, ona je putovala do srednje škole autobusom 33 km u jednom smjeru, meni je do srednje škole bilo 100 m. Ona je upisala onu jedinu koju je mogla, ja sam mogao birati između 3 u svom mjestu i još 5 ako bih putovao 15 km u jednom smjeru. I zato je meni isto bio uzbudljiv početak srednjoškolskog života jer sam upisao što sam htio, žena je upisala što je morala.

Starijoj za 3 tjedna počinje faks, ovo joj je prva godina. Pa je trebalo naći stan, za što je bio zadužen neslužbeni zet. On je taman završio faks i imao sreće da se odmah i zaposli u struci (velim ja, informatika čini čudathumbup). I to je izgledalo ovako, on radi do 17h, i onda je morao ići u obilazak stanova, slikati ih i slati mojoj kćeri fotke da vidi. Nije mu baš bilo lako, ali tko mu je kriv da je našao moju kćer za curulud No da ne ispadne da ona nije radila ništa, doma nam je pustošila kuhinjske ormariće, vitrine u dnevnoj sobi, pakirajući lonce, zdjele, beštek, čaše, šalice, peglu, fen i još milijun stvari koje budu njoj trebale u Zagrebu. Kćeri, ajd nam ostavi bar nešto, pa ne radiš ovrhubang
I u petak je otišla pogledati jedan stan koji im se svidio, odmah do njezinog faksa, prihvatljiva cijena i režije, a gazdarica ju je oduševila, pogotovo kad ih je upitala:"A znaju vaši roditelji da bute vas dvoje skupa?"
A gazdaričin muž Međimurec, odmah su imali prednost pred ostalima tragačima slobodnog stana s prihvatljivom cijenomparty Pa smo onda još cijelu subotu slušali tko je kaj rekel. E da, boji se moja kćer pasa, a gazdarica ima zlatnog retrivera! Nekako imam dojam da će mi se kćer riješiti tog strahapjeva
Ja sam u vrijeme studiranja i rada u Zagrebu promijenio 2 gazdarice, obje su bile zaista dobre žene, nadam se da mi je i kćer dobila takvuyes

I tako mi obje kćeri započinju nova poglavlja u svojim životima, započinju ih vedro i sa osmijehom, držim im fige da tako bude i sa onim poglavljima koja dolaze poslije!

Da imam vremokret

Ne znam da li ste poklonici Harry Pottera, pa da objasnim što je vremokret:
u trećoj knjizi o Harryju Potteru britanske spisateljice J. K. Rowling "Harry Potter i zatočenik Azkabana" Hermiona pomoću vremokreta (stvarčice koja vraća vrijeme unatrag i pomoću koje je ona stizala na sva svoja predavanja) zajedno sa Harryem vraća vrijeme unazad, te spašavaju Siriusa koji pobjegne na Kljunoslavu. Harry pobjeđuje u okršaju sa dementorima i uspjeva pobjeći...
Što biste vi promijenili, koji trenutak u prošlosti da imate vremokret i možete vrijeme vratiti unazad? Siguran sam da svatko ima trenutak u prošlosti za koji bi želio da se nije desio, ili da se odigrao drugačije.

Mene moj trenutak proganja već petnaestak godina.

Tog dana sam pred jutro došao s posla, odspavao sat-dva pa otišao obaviti neke poslove u grad. Nakon ručka sam legao natrag spavati jer kasnije popodne sam morao opet u produženu šihtu (blaženi posao konobara).
I tako, taman legnem i zaspim, kad netko zvoni na vratima. Ljutito mrmljam u bradu i otvaram vrata. Na vratima mladić, ljubazno pozdravlja, i moli ako mogu dati nešto hrane za dijete. Ne moli novac, ne moli za sebe, moli dječju hranu ili bilo što za dijete da mu dade jesti. Nemam ništa, odgovaram, i zatvaram vrata. Krećem polako natrag prema sobi, prolazim kroz kuhinju, ugledam banane na stolu, ima i kašica u frižideru (imam i ja djecu), ima pudinga u frižideru, dvije nutele... I razbistri mi se glava, pred oči mi dođe mladićev očaj u očima, kako se posramljeno okrenuo dok sam rekao da nimam ništa, istrčavam na stubište, tražim gore-dolje da ga nađem i pozovem natrag, no nije ga više bilo! Oh, Bože, kako se on osjećao u tome trenutku dok sam odbrusio da nemam ništa, kako li mu je dijete?

Da mogu vratiti jedan trenutak u životu, vratio bih taj trenutak kad taj mladić pozvoni na vrata!

Nepoznati mladiću, to me proganja već petnaestak godina, možeš li mi oprostiti?

Pravi prijatelj...

...dolazi kada svi odlaze!

Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja. Oni koji kažu da imaju puno prijatelja, onda ne znaju što je pravo prijateljstvo, jer ne treba miješati poznanstvo i prijateljstvo. Također kažu da u nevolji vidiš tko su ti pravi prijatelji, jer oni su s tobom i uz tebe i u teškim trenucima, a ne samo kad sunce raskošno sja.
Kako nađeš prijatelja? Svatko za to vjerojatno ima svoje iskustvo.
Moj najbolji prijatelj mi je bio gost u kafiću gdje sam radio. Budući da je posao konobara da bude uslužan i komunikativan, često sam bio s njim u razgovoru, ispočetka razgovarajući o temama koje je on kao gost započeo, no vrlo brzo smo shvatili da o mnogo čemu imamo isto mišljenje, da nas interesiraju iste ili slične stvari, uglavnom, freakovi koji se jednostavno razumiju.

Naravno, počeli smo se družiti i u slobodno vrijeme, posjećivati se i kod kuće, kava nedjeljom prijepodne je postala pravilo.

I onda sam završio u bolnici. Uz moju obitelj, i on je dolazio svakodnevno.
Pa sam otišao na rehabilitaciju u toplice, naravno, on me vozio, a za vrijeme mog boravka dovozio moju obitelj u posjete.

Kad sam došao kući iz bolnice, on je išao sa mnom u šetnje mijenjajući se s članovima moje obitelji kako je tko kad mogao.

U zadnje vrijeme pritislo me breme pesimizma i tjeskobe, obitelj je naravno uz mene, kao i moj najbolji prijatelj, dođe po mene, odemo prvo u šetnju, pa onda na kavu (tako se kaže, iako ja više ne pijem kavu nego irish cream capuccinosretan), a on me uspije nasmijati i prenijeti pozitivnu energiju i misli na mene, skrećući mi misli od bremenitih tema, barem na neko vrijeme!

Imam zaista pravog prijatelja, i zahvalan sam na tome!

Kad mi pukne živac...

Ima stvari na ovom svijetu koje me jednostavno puknu u živac čim ih vidim na televiziji ili pročitam u nekim novinama.
Recimo:

- smeta mi kad neke udruge koje postoje zbog sebe samih govore u ime "svih" roditelja. Pa čekaj, ja sam roditelj, niti sam čuo za tvoju udrugu, niti sam se učlanio, a još manje ti dozvoljavam da u moje ime govoriš da ne podupirem Zdravstveni odgoj, e pa lažeš, ja ga baš podupirem od A do Ž

- smeta mi kad se popovi miješaju u politiku, ja dođem na nedjeljnu misu, a on meni drži predizborni skup i govori za koga moram glasati

- smeta mi što nemamo nijednog sposobnog političara, svi kao mala djeca tužakaju jedan drugog: "on je rekao prvi", a baš nijedan ne zna dati konstruktivan prijedlog ( no nedaj Bože da ga netko i da, bio bi odbijen ne zato jer je dobar prijedlog, nego zato jer je iz protivničke stranke)

- smeta me što je Dnevnik većim dijelom postao kao žuta štampa, sa reporterima koji ne znaju književno govoriti i uz puno "hmkanja"

- smeta mi što se oni zaposlenici na šalterima u državnim službama ponašaju prema tebi tako svisoka, snishodljivo, ponekad čak ponižavajuće, a ima ih previše ko korova, i to na radničkoj grbači

- smeta me što Romi imaju tolika prava, a baš nikakve obaveze i odgovornosti

- smeta me i taj osjećaj bespomoćnosti...

Dajmo djeci Red Bull da polete

Imam dvije kćerke, 15 i 19 godina. Sjećam se kad se rodila starija, bio sam ponosan kao i svaki novopečeni tata, i smišljao kako ću je voziti u kolicima, ići s njom u šetnje, odmah zamišljao njene prve korake itd. Živim u jednoj zgradi oblika slova U, a u sredini, točno ispod balkona, lijepo novouređeno dječje igralište, ono super, kad malo poraste moći ću je gledati i s balkona kako se igra.
I napravi ona prve samostalne korake, dođu lijepi dani, pa ponosan tata izvede svoju kćerkicu da vježba korake vani na travici, uzmemo i kanticu i lopaticu da se igramo i u pijesku. Ali...

Ali ne možemo hodati po travi, puna je pasjeg dreka, ne mogu pustiti dijete da tu hoda (i pada). Idemo se rađe igrati u pješčanik, ali... da, i tu je sve puno kakice. Draga kćeri, idemo vježbat korake na asfalt.

Četiri godine kasnije rodi mi se i druga kćer, opet ja ponosan, ali i mudriji, ne nadam se više igrama u travi oko zgrade niti u pješčaniku, zapravo pješčanika niti nema više, uzaludno je mijenjan pijesak pa su ga jednostavno zatrpali zemljom.

I sada, 19 godina kasnije, zbog svog zdravstvenog stanja svaki dan idem u šetnju po kvartu, i uočavam da se ništa nije promijenilo, dapače još je i gore, sad pasjeg dreka ima i po pločniku. I to na svakih par metara lijepi kupčić. A ima svuda i ljubitelja životinja, tepaju oni svojim ljubimcima, šapću im lijepe riječi na uha, neki ih i nosaju, no nitko ne čisti kakicu za svojim psom. Ali glavno da su oni ljubitelji životinja.

Ide i jedan mladi tata, vozi u kolicima svog potomka, no vozi ga po cesti, jer zapravo i ne može po pločniku. Ljudi napravili žive ograde, one rastu, no vlasnici ih podrezuju tako da se šire na pločnik, a ne na njihovo dvorište, pa neće valjda gubiti kvadraturu svog dvorišta zbog žive ograde, rađe neka ona zauzme pola pločnika. A onda još na drugu polovinu iznesu kantu sa smećem,jer sutra ujutro je odvoz smeća, i po pločniku nema više prolaza, pa nek se djeca šetaju cestom! Ili nek piju Red Bull da dobe krila!

Plan B

Prošle godine sredinom mjeseca srpnja, u srijedu, osjetio sam grlobolju, bol u prsima i mišićima obje ruke. Grlobolju sam smatrao ponovo vraćenom dosadom, a bol sam pripisao poslu, i tako sam se vukao do subote, no na poslu u jutarnjoj smjeni bol je bila već ogromna i popodne poslije posla odem kod dežurne liječnice, kaže, imate grlobolju, a bol u prsima i mišićima je refleksija i prepiše mi antibiotik. Baš te nedjelje sam na sreću bio slobodan i ostao cijeli dan u krevetu da odmorim ruke jer su mišići boljeli bez obzira držao ruke u zraku, visjele niz tijelo ili ih stavio na neki naslon. U ponedjeljak odem u popodnevnu smjenu, no ruke su teške svaka barem tonu, pritisak u prsima izaziva osjećaj da će prsa eksplodirati, no došao je i kraj smjene, odlazim kući i kažem ženi da ujutro idem kod svoje liječnice da mi da neki jači lijek i 1 dan bolovanja da odmorim ruke, iako sam dotad u 23 godine radnog staža bio na bolovanju samo kad sam bio na operaciji nosa.
Ponovo ujutro svojoj liječnici opišem simptome, napravi ona EKG, on je u redu, pa razmišlja bi li me poslala na vađenje krvi ili ne, pa nakon par minuta razmišljanja odluči da ipak da. I za sat i pol stignu nalazi, a ona će meni uzbuđeno da moram na hitni bolnički prijem, markeri pokazuju da sa srcem nešto nije u redu. Tamo opet sve to ispočetka, ponovo vađenje krvi, ali idem još na rendgen srca, nalaz ne moram čekati, bit će poslan na hitni bolnički prijem. Krenem ja polako natrag, zastajem usput da odmorim jer u prsima pritišće, kad vidim brzim korakom mi se približava med, tehničar s hitnog prijema i pita me da li je došla do mene med. sestra. Kažem ne, a on da odmah sjednem i da se ne mičem, on ide po kolica i odvest će me natrag na prijem, iako sam imao samo još 10 metara do tamo.
Polegnu me natrag na krevet, dođe i kardiologinja da me pregleda i kaže da moram ostati u bolnici, i začas sam bio na intenzivnoj koronarnoj jedinici, poslao doma poruku da sam ostao u bolnici i nek mi donesu stvari. Naprave mi i ultrazvuk srca i ponovo potvrda, sa srcem nešto nije u redu, pogotovo s desnom stranom. Doktorica kontaktira KB Dubrava i dogovori koronarografiju - to je bilo 17.07.2013.
Odvede mene sanitet uz pratnju liječnice i tehničara na koronarografiju, nisam dugo ni čekao, brzo sam došao na red, i dr. Srićaja me upita da li sam već prije nekad imao takve simptome, bol u prsima. "Ne sjećam se", kažem, "ne bih rekao da jesam!". "E pa", kaže on, "unazad 6 mjeseci do 5 godina već ste imali srčani udar!", a ja ga pogledam ko tele u šarena vrata. Desna žila 100% začepljena, lijeva dijelomično. I naruči me za rekoronarografiju 19.09.2013, pa me sanitet vrati u Čakovec u bolnicu, gdje su se sad svi čudili zašto mi nisu odmah ugradili stentove ili premosnice. Odgovor smo dobili kada sam došao na rekoronarografiju.
Normalan postupak je slijedeći: dođete do ujutro u 8:00 u bolnicu, i taj dan vam naprave koronarografiju, 4 sata nakon toga vam vade ubodnice i stavljaju pijesak da pritiska mjesto ulaska u žilu da brže zaraste, skida se nakon 24 sata i treći dan idete doma.
I ja sam došao do 8:00 sati, smjestili me u sobu i čekam ja kad će doći po mene, no nema nikog. Poslije 13 sati dolazi sestra do mene i kaže kako je bilo i hitnih slučajeva, doktor je bio već dosta ozračen, pa me neće danas operirati nego sam sutra prvi na redu. OK, kažem ja.
Sutradan ujutro čekam ja da dođu po mene, dobijem i novog cimera u sobu, i za pola sata evo sestre, ali ne po mene, nego po tog novog cimera. Ja zbunjen do daske, ali što mogu.
Vratili mog cimera sa operacije, voze drugog novog iz druge sobe, meni niko ništa ne govori.
Prošlo je već 10 sati, a ja već blago nervozan, pa ipak upitam sestru zašto nisam nikako na redu, veli ona da će se raspitat.
Oko podneva sjedim ja na krevetu prekriženih ruku, kad upada u sobu dr. Starčević, šef odjela, i kaže da su konačno stigli stentovi koji trebaju za mene, da nisam mogao prije doći na red jer mi trebaju baš ti stentovi, a i tu operaciju mora obaviti baš on, jedino je on osposobljen za izvedbu te onkluzije, a sutra je dežuran, pa sam sutra prvi na redu.
A što mogu, ne mogu se sam operiratizujo
I zaista sam sutra prvi na redu, odvezu me, pripreme za koronarografiju, samo što će me bušiti i u lijevoj i u desnoj nozi, a inače se buši samo u jednoj.
I konačno mi ugrade ta 3 famozna stenta u desnu žilu, kad su mi stavili pijesak na ubodne imao sam raširene noge ko žaba.
Za 4 sata dolaze vaditi ubodnice iz žila, i vade iz desne, nemaju pojma da imam ubodnicu i u lijevoj. Nakon 24 sata dođu maknuti pijesak i zavoje, skidaju s desne strane, ne znaju da imam i na lijevoj.
I izađem ja iz bolnice, naručim se za kontrolnu ergometriju za 3 mjeseca, javim svojoj liječnici, kaže ona mirovanje doma, piti redovito lijekove i to je to. A Krapinske toplice? - pitam ja, jer su mi prije svi govorili kako poslije koronarografije moram na rehabilitaciju u Krapinske toplice.
Ali, ne može me poslati, specijalista nije to napisao.
Za 3 mjeseca odem ja na kontrolnu ergometriju, napravi specijalista nalaz, kaže nastaviti piti sve lijekove kao i do sada. Pitam ja njega, zar mi ne bi trebala neka rehabilitacija?
Pa imate pravo na Krapinske toplice, želite ići?
Nego što nego želim! Oh Bože!
A evo kako je bilo u Krapinskim toplicama:
- ergometrija kod dolaska: postignuto opterećenje 100W ili 4,8 METa, 60% teoretskog maksimuma
- ergometrija kod odlaska: postignuto opterećenje 75W ili 3,8 METa, 48% teoretskog maksimuma
Da, stanje pri odlasku gore nego pri dolasku, vratila se angina peactoris,
i dalje bolovanje, odlazak pred Invalidsku komisiju, no te se odmah znalo da se u invalidsku više ne pušta.
Nastavak bolovanja, sad već sve to djeluje i na moju psihu pa posjećujem i psihijatra.
Po preporuci liječnika odlazim na more da plivam. A odlazak na more kod tasta i punice mi je jeftinije nego plaćati ulaznicu na gradski bazen, jednostavna računica. Digao sam se ujutro dok još nije vrućina za šetnju, pa bio do 17,30 u kući, a onda otišao na preporučeno plivanje i navečer opet šetnja, sve po preporukama i uz odobrenje doktora!
I jučer mi je moja liječnica opće prakse rekla da mi sa zadnjim ovog mjeseca ukida bolovanje, iako je specijalista napisao da sam još radno disfunkcionalan. Pa me žena napala zašto nisam prije promijenio doktoricu, no onda smo čuli Dnevnik (čim liječnik odobri manje bolovanja, ima veću plaću!) i shvatili da ne bi bilo koristi. A 1.09. kad bi se trebao vratiti na posao, a budući da nisam ( i po liječnicima također) sposoban za dosadašnji posao (jer mi je srce oštećeno, ali nedovoljno za invalidsku penziju), a drugog lakšeg radnog mjesta nema gdje radim, pa ću dobiti otkaz uvjetovan zdravstvenim razlozima i idem na Zavod za zapošljavanje.
I sad prelazim na Plan B: gledam život s ružičastim naočalama, idem s 50 godina na Zavod za zapošljavanje i optimistično vjerujem kako će me netko zaposliti u nekom uredu, na nekoj porti, na nekom poslu gdje nema jačeg fizičkog rada, jer pokraj ostalih 316.246 nezaposlenih ja imam stopostotne šanse da dobijem posao!bang